Sudeći prema rokovima koje zagrebačka gradska vlast najavljuje za izgradnju centra za gospodarenje otpadom, moglo bi se zaključiti da se u Resniku planira nešto između peradarske farme, montažnog skladišta i malo ambicioznije nadstrešnice, a ne jedan od najsloženijih infrastrukturnih objekata u sustavu gospodarenja otpadom.
Prema najavama, CGO vrijedan 155 milijuna eura, kapaciteta oko 350 000 tona godišnje, trebao bi započeti probni rad krajem 2028. ili početkom 2029. godine. Projekt za koji tek treba provesti ključne postupke nabave, ugovaranja, dovršiti projektiranje, ishoditi potrebne dozvole, izvesti građevinske radove, ugraditi složenu tehnološku opremu, povezati sve sustave i dokazati njihovu funkcionalnost trebao bi, dakle, biti realiziran brzinom koja bi izazvala zavist i kod kineskih graditelja.
Možda Zagreb raspolaže revolucionarnom tehnologijom u kojoj se građevinske dozvole izdaju telepatski, žalbeni postupci rješavaju prije nego što ih netko pokrene, tehnološka oprema samostalno montira, a probni rad obavlja putem daljinskog upravljača.
U stvarnom svijetu, međutim, centar za gospodarenje otpadom nije kokošinjac u koji se postave hranilice, pojilice i ventilacija pa se sljedećeg jutra očekuju prva jaja.
Riječ je o industrijskom postrojenju čija izgradnja zahtijeva precizno usklađivanje građevinskih, strojarskih, elektrotehničkih, automatizacijskih i okolišnih sustava, pri čemu završetak građevinskih radova ne znači završetak projekta, a svečano rezanje vrpce ne znači da postrojenje može stabilno obrađivati stotine tisuća tona otpada.
Još je zanimljivije što se u javnim najavama gotovo čarobnjački preskače pitanje što će se događati s proizvodima i ostacima obrade. Centar neće pretvarati smeće u miris lavande, nego će proizvoditi različite izlazne frakcije za koje treba osigurati stvaran, zakonit i dugoročno održiv plasman. Bez toga Zagreb može dobiti izuzetno skupu tvornicu za premještanje problema s jednog kraja proizvodne linije na drugi.
Naravno, politički je mnogo ugodnije najaviti datum otvaranja nego objasniti koliko traje projektiranje, koliko postupci javne nabave mogu biti nepredvidivi, koliko je zahtjevno puštanje tehnološkog postrojenja u rad i zašto se industrijska postrojenja ne grade prema ritmu bjesomučnog slanja priopćenja i konferencija za novinare.
Najveća ironija cijele priče jest Jakuševec, čiji se preostali kapacitet procjenjuje dostatnim do kraja 2029. godine. Drugim riječima, Zagreb planira riješiti problem odlaganja otpada gotovo istog trenutka kada bi mu postojeće odlagalište moglo ostati bez prostora. U takvoj računici nema mjesta za ozbiljnije kašnjenje, nepredviđene tehničke probleme ili bilo što drugo što se u stvarnom životu redovito događa, ali u političkim prezentacijama očito ne postoji.
Nitko ne tvrdi da se CGO Zagreb ne može izgraditi niti da projekt treba zaustaviti. Međutim, javnost bi, umjesto pretjerano optimističnih datuma, zaslužila vidjeti ozbiljan dinamički plan s jasno navedenim fazama, ugovornim rokovima, rizicima i rezervnim rješenjima.
Najavljivati ovakve rokove bez uvjerljivog obrazloženja nije dokaz sposobnosti upravljanja velikim infrastrukturnim projektima, nego pokazatelj koliko je lako pomiješati političku želju s inženjerskom stvarnošću.
Možda će Zagreb doista iznenaditi cijelu Europu i izgraditi CGO u najavljenom roku. Mogao bi to biti još jedan projekt „nastao u Zagrebu“, koji će „proučavati i drugi europski gradovi kako bi ga prenijeli u svoje sredine“.
Transparentna zagrebačka gradska uprava trebala bi ipak razjasniti jednu sitnicu: gradi li se u Resniku centar za gospodarenje otpadom ili peradarska farma? Jer ako je riječ o peradarskoj farmi, navedeni rokovi možda imaju smisla. Ako je riječ o CGO-u, onda bi bilo dobro da netko konačno izvadi građevinski i tehnološki hodogram iz ladice, umjesto da javnosti prodaje kalendar želja.
Dino Perović
Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.